Zašto sam prestao biti kršćanin kako bih mogao bolje slijediti Isusa?

ID-100157185Benjamin L. Corey nam objašnjava zašto smatra da je dan kada je doista bio “nanovo rođen” bio onaj dan kada je prestao biti kršćanin.

Mnogi vjernici su se zasigurno naježili od ove izjave. No o čemu se ovdje zapravo radi?

Naime, prije odlaska na teološki fakultet Benjamin L. Corey je mislio da o kršćanstvu zna baš sve. Studij je međutim kod njega izazvao krizu vjere koja zapravo i nije bila kriza vjere već kriza identiteta. On je znao da želi slijediti Isusa, no više nije znao kako. Ono što se zapravo Coreyu dogodilo bilo je to da njegova vjera više nije bila orijentirana na neki nauk i tradiciju već na osobu Isusa Krista.

Iako naglašava da ne odbacuje termin kršćanin1, Corey sebe opisuje kao Isusovog sljedbenika. U nastavku nam objašnjava svoje razloge:

“Dakle, zašto sam prestao biti kršćanin, kako bih mogao bolje mogao slijediti Isusa.

Iako u današnje vrijeme nema ništa loše vezano uz etiketu kršćanina, i ja je očito ne bih mogao odbiti, ja se radije prepoznajem kao Isusov sljedbenik, što se pokazalo izvanredno korisnim u preobrazbi mog života. Ovdje su moji razlozi:

1. Pojam kršćanin znači biti “sličan Kristu”, i to me ne opisuje.

Naravno, ja želim biti “sličan Kristu”, ali, bez obzira koliko se trudio, nisam. Ja sam slomljen, nesiguran, nesavršen, manjkav… Do srži moga bića. Jedina stvar iz kalvinizma koju sam ikada našao uvjerljivom jest koncept potpune iskvarenosti – a to je ono što ja imam, jer ne postoji ni jedno područje mog života koje je čisto. Nema područja mog života koje je zapravo “slično Kristu”.

Isus je sve što ja nisam, ali sve što bih želio da mogu biti. Dakle, ako mogu biti potpuno iskren, za mene, reći da sam kršćanin značilo bi počiniti grijeh nepoštenja, jer ni u čemu nisam poput Njega. On je potpuno drugačiji od mene.

2. Izraz kršćanin implicira da sam negdje stigao, a nisam.

Vjerojatno točniji način korištenja ovog termina bilo bi kazati: “Pokušavam postati kršćanin” (poput Krista). Ali reći da sam tamo već stigao? Nisam. U bilo kojem trenutku mogu postići da samo jedan mali aspekt mog života doista bude poput Krista, no dok slavim istovremeno bacim pogled preko ramena i vidim devetnaest drugih područja svog života koja nisu nimalo nalik Kristu.

Kad mislim o sebi kao kršćaninu, u iskušenju sam da pomislim kako sam već stigao. A kada sam u iskušenju da pomislim kako sam već stigao, počnem se tako i ponašati, što potiče lijenost, bahatost, i drži me odvojenim od ovog slomljenog svijeta oko mene koji još nigdje nije stigao. Ne želim se odvojiti od ovog slomljenog svijeta koji se nalazi u neredu – umjesto toga, ja bih radije da sam tik uz sve ostale koji su poput mene (kakvi smo svi mi), tako da mogu ukazati prema Onome koji je nježan, pun ljubavi, spor na srdžbu, a koji će jednog dana počistiti ono što je u neredu i popraviti ono što je bilo slomljeno.

3. Izraz “Isusov sljedbenik” čini mi se mnogo točnijim i prikladnijim. To je ono kako ja sebe prepoznajem.

Kada slijedite nekoga, to je zato što negdje ne možete stići sami. To je zato što zapravo ne znate kuda da idete, i nemate nadu da ćete prispjeti osim ako se ne “prilijepite” uz nekoga tko zna kuda treba ići. To je mnogo istinitiji opis položaja u kojem se nalazim… Nemam pojma kako doći tamo kamo idem, ali sam sretan što mogu jednostavno biti na putu u smjeru Isusa.

Drugo, pojam sljedbenik implicira da pokušavam nešto učiniti. Ja tako očajnički želi biti poput Isusa – i svaki dan je jednostavno pokušaj dok Ga slijedim. No ja više ne uspijevam nego što uspijevam, što još više dokazuje da bi nositi naslov “kršćanin” za mene bilo posve netočno.

4. Kada sam prestao biti kršćanin, tako da bih mogao bolje slijediti Isusa, Biblija je za mene počela imati mnogo više smisla.

Prije mog preusmjeravanja vjere oko Isusa i slijeđenja njegovog primjera, propustio sam mnogo toga u Svetom pismu. Budući da je moja orijentacija bila oko nauka, činilo se da tamo mogu naći razlog, izgovor ili opravdanje za sve. Tamo se moglo naći opravdanje za rat, nasilje, smrtnu kaznu, pohlepu… Ali jednom kad sam svoj život preusmjerio oko Isusa, počeo sam obraćati pozornost na ono što je rekao i uzimati to mnogo ozbiljnije.
Stvari poput “okreni drugi obraz”, “spusti svoj mač”, “ljubite svoje neprijatelje” i “sve što ste učinili za jednog od ovih najmanjih …” počele su biti izjave koje više nikad nisam htio izbjeći, izmicati se, ili ih objašnjavati na način kao kad sam bio kršćanin.

Za mene kao Isusova sljedbenika, Njegovi citati su postali osnova vjere i kompas za svakodnevni život. Sve ostale dijelove Svetog pisma vidim kroz filtar Isusova života, učenja i primjera.

Dakle, iako ne bježim od termina koji se koristi “još od Antiohije”, osobno nisam njegov ljubitelj iz jednostavnog razloga što me ne opisuje na najprikladniji način.

Ja sam samo Isusov sljedbenik.

Zbrkan, slomljen, sljedbenik.

I dovoljno sam odrastao da mogu biti u redu s tim.”

.

Cijeli izvorni tekst možete pročitati ovdje OVDJE.

.

Preveo i priredio: Jasmin Koso, siječanj 2016.

————————————————————————————————————————————–

.

1 Pretpostam da to implicira kako autor ne zagovara neki nezdravi radikalizam, odnosno doslovno odbacivanje svakog nauka i tradicije, samo oni više nisu centar njegove duhovnosti, vjere i nešto o čemu ona ovisi (op. prev.).

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s