Je li Isus propovijedao raj i pakao? 2. dio

Isusov naglasak na uništenju grešnika pojavljuje u cijelom njegovom učenju. U jednom trenutku kaže da postoje dvoja vrata kroz koja ljudi prolaze (Matej 7, 13-14). Jedna vrata su uska i zahtijevaju težak put, ali vode u “život.” Malo ih ide tim putem. Druga vrata su široka, a put je lagan i zato mnogi njime idu. Ali taj put vodi u “propast” ili “uništenje.” Važna je riječ. Pogrešan put ne vodi mučenju.
Isus kaže da je buduće kraljevstvo poput ribara koji se izvlači mrežu (Matej 13, 47-50). Nakon razvrstavanja riba, on čuva dobre, a ostale izbacuje van. Ne muči ih. Jednostavno umiru. Ili, kraljevstvo je poput osobe koja žanje svoje polje (Matej 13, 36-43). Dobro zrno čuva zrno, a kukolj baca u vatrenu peć. On ne sagorijeva vječno, već sagori, a zatim ga više nema.
Može se činiti da postoje i drugi odlomci sugeriraju da Isus vjeruje u pakao. Najistaknutiji je onaj u kojem Isus govori o svim narodima koji dolaze radi posljednjeg suda (Matej 25, 31-46). Za neke se kaže da su ovce, a za druge da su jarci. (Dobre) ovce su one koje su pomogle onima kojima je to bilo potrebno – gladnima, bolesnima, siromašnima, strancima. One su dobrodošle u “kraljevstvo pripremljeno za vas od postanka svijeta.” (Zle) koze, međutim, odbile su pomoći onima koji su u bili u potrebi, pa se šalju na “vječnu vatru pripremljenu za vraga i njegove anđele.” U prvi mah to zasigurno zvuči kao pakao iz popularne mašte.
No kad Isus sažima svoje stajalište, objašnjava da su suprotne sudbine “vječni život” i “vječna kazna”, a ne “vječno zadovoljstvo” i “vječna bol”. Suprotnost životu je smrt, a ne mučenje. Dakle, kazna je uništenje. Ali zašto uključuje “vječnu vatru”? Jer se vatra nikad ne gasi. Dakle, plamen, a ne muke, traju zauvijek. I zašto se kazna naziva “vječnom”? Jer to nikad neće završiti. Ti će ljudi biti zauvijek uništeni. O tome nije ugodno razmišljati, ali jednom kad završi, neće više boljeti.
U Luki 16, 19-3, u kontekstu niza prispodoba i drugih Isusovih izreka, pojavljuje se priča o siromašnom Lazaru i bogatašu. U njoj Isus suprotstavlja dva života. Postoji neimenovani bogataš obučen u finu odjeću, koji svakodnevno uživa u raskošnim obrocima; na vratima njegove kuće leži prosjak Lazar, koji gladuje, očajan čak i da ostatke ostavi sa stola bogataša. Prizor je patetičan. Psi se dižu i ližu Lazarove rane. Nakon smrti Lazar uživa dobra “u Abrahamovom krilu”, a bogataš  doživljava muku.
No Evanđelje Grka Luke karakteristično je u Novom zavjetu po promicanju ideje da se osobi daju postmortem nagrade i kazne (to jest odmah nakon smrti) te je različito od svega za što se može utvrditi da su riječi samog povijesnog Isusa. Stoga možemo argumentirano  tvrditi da ovo nije priča koju je sam Isus ispričao te da ju je kasniji pripovjedač (ili sam Luka?) savio na Isusove usne.
Ova novozavjetna priča podsjeća na sličnu egipatsku priču o bogatašu i siromahu (koja se nalazi u široj priči o Setme i Si-Ozirisu) koji obojica umiru, s tim da je siromah imao fantastičan zagrobni život, a bogataš pretrpio strašna mučenja. Siromah je bio pravedan i tako je nagrađen, a bogataš je bio grešnik i tako je kažnjen.
Njemački teolog Gressmann (1877.-1927.) skrenuo je pozornost na paralele između priča o Setme i Si-Ozirisu te Lazaru i bogatašu u knjizi objavljenoj 1918. godine (Vom reichen Mann und armen Lazarus: Eine literargeschichtliche Studie), a zabilježio je i nekoliko židovskih verzija priče. Jedna se pojavljuje u palestinskom Talmudu, a govori o bogatom porezniku i siromašnom učenjaku Tore koji umiru istog dana. U snu prijatelj siromašnog čovjeka otkriva se da bogataša muči žeđ u zagrobnom životu, dok siromašni učenjak uživa u nebeskim vrtovima. Ove priče dijele najmanje tri elementa s Lukinom: (1) smrt bogataša i siromaha; (2) preokret njihove sreće u zagrobnom životu; i (3) mogućnost povratka iz podzemlja da bi se živima otkrila istina. Vrlo je moguće da je autor Luke znao ili egipatsku priču ili jednu od židovskih verzija. Ako je to slučaj, motiv preokreta vjerojatno je ono što ga je privuklo.
Apostol Pavao je vrlo važan za razumijevanje povijesti neba i pakla. Važan je za razumijevanje većine stvari o ranokršćanskom razmišljanju. Pavao nije bio Isusov sljedbenik tijekom Isusova života. Obratio se nekoliko godina nakon Isusove smrti. Pavao je bio Židov i odgojen je kao Židov. No nije odrastao u Izraelu. Bio je Židov koji govori grčki. Ali bio je, poput Isusa, apokaliptičar koji je mislio da će na kraju vremena doći do uskrsnuća mrtvih.
Kad je povjerovao da je Isus uskrsnuo iz mrtvih, pomislio je da je uskrsnuće započelo te je tako govorio o životu posljednjih dana. I tako je Paul mislio da će biti živ kad dođe kraj. Prema Pavlu, Isus će se vratiti s neba i donijeti Božje kraljevstvo ovdje na Zemlji, a ljudi će uskrsnuti od mrtvih u slavnu vječnost. Pavao u svojim najranijim pismima potvrđuje taj pogled na skorašnje uskrsnuće. Doći će vrlo brzo. I potpuno je očekivao da će biti živ kad se to dogodi.
No vrijeme se proteglo i prošlo je nekoliko desetljeća, a uskrsnuće nije stiglo. Pavao je počeo shvaćati da bi, zapravo, mogao umrijeti prije nego što se to dogodi. I tako u nekim svojim kasnijim pismima razmišlja o mogućnosti smrti. Pita se, što će se onda dogoditi sa mnom? Ako budem doveden u Kristovu prisutnost pri uskrsnuću, a postoji jaz između vremena kad umrem i uskrsnuća, što će biti sa mnom za vrijeme tog jaza? I počeo je razmišljati da će on za to vrijeme sigurno biti u Kristovoj nazočnosti.
Tako je došao na ideju da će imati privremeno prebivalište s Kristom na nebu, dok ne dođe kraj. I to je ono što kasniji Pavao uči, a to je i početak kršćanske ideje neba i pakla, kao i da možete postojati u Božjem prisustvu, iako su vaši fizički ostaci mrtvi. Nakon što je Pavao počeo to poučavati, njegovi su sljedbenici to rado prigrlili jer je većina Pavlovih obraćenika bila iz grčkih krugova. Bili su pogani. Oni nisu bili Židovi. I bili su odgajani s idejom da vaša duša živi i nakon smrti, a sada su imali kršćanski model te ideje. Kako je vrijeme odmicalo, došlo je do naglaska na vjerovanju da duša živi dalje i kad umremo te da će biti s Bogom na nebu, a ne na ideji o uskrsnuću s mrtvih.
S obzirom na to da Mesija, prema židovskom shvaćanju nije ni došao, to je bila prekretnica i u njihovim vjerovanjima o onome što se događa nakon smrti. Počeli su vjerovati da će nagrada i kazna biti odmah nakon smrti, a ne kad Mesije dođe.
Iako su određeni strani pogledi na zagrobni život bili poznati i u židovskoj kulturi, što je vidljivo i u gore navedenom primjeru, ipak je opravdano tvrditi da je Isus je stajao u vrlo dugom nizu ozbiljnih mislilaca koji su odbili vjerovati da će dobri Bog vječno mučiti svoja stvorenja. Ideja o vječnom paklu pojavila se vrlo kasno na kršćanskoj sceni, tj. razvijena je desetljećima nakon Isusove smrti. No paklene muke nisu propovijedali ni Isus, ni njegovi izvorni židovski sljedbenici; pojavile su se među kasnijim obraćenicima iz poganstva, koji se nisu držali židovske zamisli o budućem uskrsnuću mrtvih. Ti su kasniji kršćani proizašli iz grčke kulture i njezina vjerovanja da su duše besmrtne te da će preživjeti smrt.
Još od Sokratovog vremena, mnogi grčki mislioci poučavali su ideju besmrtnosti duše. Iako ljudsko tijelo umire, ljudska duša to neće i ne može. U svijetu koji govori grčki, Platonova je priča o Eru u Republici bila osobito utjecajna u uvjeravanju ljudi da se duhovi mrtvih ocjenjuju prema njihovom zemaljskom životu i da će zaraditi ili blaženstvo u Elysiumu ili kaznu u nižem svijetu. Mnogi su grčki filozofi podučavali slična stajališta.
Kasniji kršćani koji su izašli iz poganskih krugova prihvatili su ova gledišta te zaključili da će, nakon što su stvorene, duše trajati zauvijek, a time i njihove konačne sudbine. Bit će to ili vječno blaženstvo ili vječna muka.
Ova inovacija predstavlja je nesretno spajanje Isusovih židovskih pogleda i onih koji proizlaze iz dijelova grčke filozofske tradicije. Bio je to čudan hibrid, pogled koji prije toga nisu držali ni izvorni kršćani, ni drevna grčka inteligencija.

Priredio: J. K. 
Izvori:
Barta Ehrmana Heaven and Hell: A History of the Afterlife Simon & Schuster, 2020.
https://time.com/5822598/jesus-really-said-heaven-hell/?
https://www.npr.org/2020/03/31/824479587/heaven-and-hell-are-not-what-jesus-preached-religion-scholar-says?
https://ehrmanblog.org/how-should-we-understand-the-story-of-lazarus-and-the-rich-man/
https://ehrmanblog.org/heaven-hell-and-the-parable-of-lazarus-and-the-rich-man/
https://isthatinthebible.wordpress.com/2016/03/01/is-the-parable-of-the-rich-man-and-lazarus-a-fable-about-the-afterlife/?
https://www.ldsscriptureteachings.org/2018/03/05/5629-2/?

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s