Biblija kao metafora i simbol

 

Fortunatianusov rukopis

Suvremena rasprava među kršćanima jest treba li Bibliju shvatiti doslovno ili ne. Mnogi evanđeoski kršćani smatraju da je tekst bez greške i da ne zahtijeva tumačenje. Iz moje perspektive, postoje problemi s ovim pristupom. Prvo, previđa očigledna proturječja u Bibliji, poput priča o stvaranju (njih su dvije), Noine arke (također su i dvije) ili koja verzija Isusovog uskrsnuća je točna (postoje četiri različita priče o Isusovom uskrsnuću)? Drugo, ne priznaje da je prijevod bilo kojeg teksta na drugi jezik sam po sebi tumačenje, jer jezici komuniciraju drugačije (npr. ako govorite engleski, razmislite o razlikama u američkom engleskom jeziku s idiomom koji se govori u Engleskoj ili Australiji. To je isti jezik, ali idiomi nisu isti.) Treće, doslovno razumijevanje Biblije odbacuje značajne razlike među kulturama, posebno kulturama iz željeznog doba koje su temelj za Hebrejske spise. Četvrto i možda najvažnije: doslovno tumačenje Biblije relativno je nova pojava u kršćanstvu.

Mi koji često čitamo spise iz prvih tisućljeća kršćanske povijesti, poput spisa mistika, ranih teologa i svetaca, znamo da ti ljudi nisu Bibliju uzimali za nominalnu vrijednost. Umjesto toga, tekst su razumjeli iz metaforičke i alegorijske perspektive. Primjerice, priče o Isusu koji je nahranio tisuće ljudi sa samo nekoliko kruhova i nekoliko suhih riba nisu bile shvaćene kao čarolija. Dapače, kršćani iz prvih tisućljeća ovu bi priču čuli kao metaforu o tome kako Isusova učenja hrane cijelu osobu: tijelo i dušu.

Nedavno su vijest o restauraciji davno izgubljenog komentara evanđelja prenijele velike tiskovine. Ponovno otkrivanje teksta dogodilo se prije nekoliko godina. Vijest koja je zaista bila vrijedna jest da je ovaj komentar, koji je napisao Fortunatianus iz Akvileje u četvrtom stoljeću naše ere, dostupan na mreži u prijevodu na engleski jezik. Ovaj je komentar opisao rani bibličar, sveti Jeronim, kao „biser velike cijene“. Jeronim ga je oponašao u svojem vlastitom djelu, koje se smatra prvim velikim biblijskim komentarom. Kroz ovaj 1500 godina star komentar jasan je smisao da se evanđeoske priče ne shvaćaju doslovno, već kao alegorije o Isusovoj poruci i značenju koje se prenose ljudima u određenim zajednicama vjere. Ne morate mi vjerovati na riječ. Možete slijediti ovu poveznicu i sami pregledati komentar: http://religionnews.com/2017/08/28/lost-latin-commentary-on-the-gospels-rediscovered-after-1500-years-thanks-to-digital-technology/

što je navelo kršćane da počnu Bibliju promatrati doslovno? Iako je povijest komplicirana i nijansirana, na kraju se sve svodi na nesposobnost crkvenih vođa da prihvate znanstvena otkrića onako kako su se odvijala. Prvo je Kopernik pokazao da Zemlja nije središte poznatog svemira već da se Zemlja okreće oko Sunca. To je osporilo europski pogled na poredak ne samo svemira, već i društvene strukture, plemstva i podređenih te ekonomske i političke strukture Europe. Kasnije su došla Darwinova zapažanja o prirodnom svijetu i dokazi za evoluciju. Darwin je svoje Podrijetlo vrsta objavio sredinom 19. stoljeća. Iako su se poticaji prema doslovnijem pristupu Bibliji odvijali od 17. stoljeća, u 19. stoljeću mnogi su se kršćani zabarikadirali na uvjerenju da je Bog stvorio čovječanstvo kao Svoju cijenjenu tvorevinu. Mogućnost da smo na neki način povezani s majmunima bila je jednostavno neodrživa. Do kraja 19. stoljeća, evanđeosko kršćanstvo i biblijski literalizam kakvog danas poznajemo bili su stvarnost.

U konačnici, biblijska je doslovnost rezultat nesposobnosti ljudi da se prilagode promjenama nastalim novim znanstvenim shvaćanjima života na Zemlji i kozmosa. Uvijek je bilo otpora promjenama. Kada je izumljena električna žarulja, mnogi su ljudi radije nastavili koristiti uljne svjetiljke za osvjetljenje. Isti otpor promjenama događa se i danas kada se ljudi priklanjaju fosilnim gorivima, a ne prilagođavaju se obnovljivim izvorima energije. Dakle, možda nije toliko čudno da se neki ljudi drže biblijskog svjetonazora koji nije podržan trenutnim znanjem i, što je neobično, čak nije bio niti dio prvog tisućljeća kršćanskog razumijevanja. Budući da se neki ljudi opiru promjenama, to ne znači da drugi ne mogu prihvatiti evoluciju misli, ideja i načina da razumiju svijet i naše mjesto u njemu. Ironični aspekt ovoga, u smislu kršćanskog razumijevanja Biblije, jest da nas vraća na načine na koje su rani kršćani shvaćali Bibliju, kao metaforu, a ne prianjajući uz doslovno gledište koje je nespojivo s poviješću kršćanske misli.

Možda to najbolje sažimaju riječi bibličara Johna Dominica Crossana. U svojoj knjizi Tko je Isus? Crossan je napisao: “Moja poanta, još jednom, nije da su ti drevni ljudi pričali doslovne priče i da smo sada dovoljno pametni da ih shvatimo simbolički, već da su ih oni ispričali simbolično, a mi smo sada dovoljno glupi da ih shvatimo doslovno.”

Autor: Lou Kavar

Preveo i priredio: J.K.

Izvornik: https://blog.loukavar.com/2017/10/04/the-bible-as-metaphor-and-symbol/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s