Biblija je zbirka shvaćanja, težnji, iskustava i vjerovanja, prvo judaističkih vjernika, a onda ranih kršćanskih zajednica

Kad je Biblija u pitanju, imamo, ne direktnu Božju riječ, kako to vjeruju fundamentalisti, već shvaćanja, težnje, iskustva i vjerovanja, prvo judaističkih vjernika, a onda ranih kršćanskih zajednica. Pojedinci su pisali onako kako su čuli, zapamtili shvaćali i iskusili Boga i Isusa. Pisali su svoje težnje, tendencije i vjerovanja. Od toga mi danas imamo Sveto pismo Starog i Novog zavjeta na kojima trebamo graditi našu vjeru. Naša shvaćanja i težnje.
Imamo jedinstvenu (nadahnutu – kako sama Biblija za sebe tvrdi) knjigu s manama i slabostima, koja ipak ima najviši autoritet. Boljeg nemamo…
No kad dođemo do takvog neizbježno-realističnog zaključka, nameće se pitanje; što je u Bibliji važno, a što nije, što je istina, a što ne, kako da shvatimo pojedine njezine tvrdnje? Pa… Vjerom, intuicijom, srcem i zdravim razumom. Nemam bolji odgovor… I hermeneutičkim ključem koji ćemo koristiti. Za mene, ključem Božje ljubavi i vjernosti prema nama te naše ljubavi i vjernosti prema Bogu i bližnjem. Ključem prožetosti Bogom sveg stvorenja. Ključem mira, milosrđa i empatije. Barem ja tako…
Stoga pojedini redci kod mene imaju prednost nad ostalima. Oni su ključ. Ali tako je to i inače, ne samo kod mene.
No u shvaćanju Biblije je i uloga crkvene predaje velika. Mnogo veća nego što su to prije anabaptisti, a danas radikalni neoprotestanti spremni prihvatiti. Biblija je pisana u određenom kontekstu i ne može se ni shvaćati ni koristiti u vakuumu, kao da je doslovno pala s neba. Tako Biblija i predaja neminovno idu zajedno.
Htjeli to priznati ili ne, u njezinom tumačenju smo podložni i sugestibilni prema, bilo tumačenjima crkvene predaje kroz povijest, bilo prema shvaćanjima i učenjima vlastite konfesije, denominacije ili sekte.
Ovisni smo o konceptima i slikama koje su nam dali crkva, teologija i povijest. Mnoge slike koje u sebi nosimo, a mnogi bi se zakleli da su skroz biblijske, zapravo potječu, poput npr. predodžbe pakla, iz Srednjeg vijeka ili nekog drugog perioda.

 

Jasmin Koso, siječanj 2021.

2 misli o “Biblija je zbirka shvaćanja, težnji, iskustava i vjerovanja, prvo judaističkih vjernika, a onda ranih kršćanskih zajednica

  1. I ja sam skoro došao do sličnog zaključka. Reč Božija je bila u početku i ona je bila Bog. Ona je nadahnula ljude da pišu Pisma, ali Pisma nisu isto što i ta Reč, jer bi to značilo staviti Pismo na pijedestal Boga. Pismo je u stvari isto što i predanje. Evanđelja, kao što kaže evanđelist Luka su izveštaji o onome što su nam “predali” svedoci. Pismo je dakle, za mene, ultimativno Predanje koje svedoči o Reči, ali Reč je iznad Pisma.

    • Kao što reče Karl Barth, Biblija postaje Riječ Božja kad na osnovu nje Crkva vjerno naviješta objavu u Isusu Kistu- Riječi Božjoj i kada nam taj naviještaj bude otkrivenje. Inače je, kao što samo ime govori, Sveto pismo. 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s