Temelj moje vjere već posljednjih godinu dana jest da je sve u Bogu, da je sve od Jednoga te da je Svemir, Svijet i svako biće u suštini Božansko. Vjerujem da u sebi nosimo božansku “iskru” ili “duh”.
U Bogu stojimo, mičemo se i jesmo. Bog nije daleko ni od koga od nas. Svi u potencijalu imamo zajedništvo s Bogom. Samo mnogi ga u praksi ne realiziraju i ne žive.
No s druge strane, u teškim trenucima sam spoznao da mi je nužan Bog koji je veći od mene, kojem se mogu moliti, vapiti i u kojeg se mogu pouzdati. Isto tako, spoznao sam da mi je važna sigurnost u vječni život koju pruža Isus Krist.
Isto tako, znam da grijeh ljudima odvraća pogled od Boga i božanskog u njima, a Isus Krist ga vraća.
Tako da vjerujem i u jedno i u drugo. I da smo svi božanski u suštini, ali i da mi je potrebno pouzdanje u Boga i Isusa kao Spasitelja. Prvo mi je dalo radost i ljubav prema svijetu i ljudima, drugo mi je bilo oslonac u nevolji.
U Isusu Kristu istodobno vidim ideal i uzor na putu ka prosvjetljenju, oboženju i kristolikosti. Da jednom postanem poput Njega. Shodno onome: “Bog je postao čovjekom da bi mi postali bogovi”. To je za mene od glavnog značaja u mojoj kršćanskoj vjeri. Ali istodobno u Svetoj Trojici i Isusu Kristu vidim subjekt mojih molitvi, pouzdanja te izvor mira i sigurnosti u život vječni.
Jasmin Koso, siječanj 2021.
